
Danasnji Badnji dan za pravoslavce pocinje secenjem badnjaka
Hristos ulazi u svaki dom
• Badnjak, mlado hrastovo ili cerovo drvce, simbolizuje Isusa Hrista, koji tako ulazi u svaku kucu • Svecano drvo tek se uvece unosi u dom, a posle njegovog loženja pocinje svecana, posna vecera
U cik zore, na selu odjekuju pucnji pušaka i prangija. Ne zbog praznog šenlucenja, niti neceg još goreg, vec zbog radosti domacina koji polazi u šumu, po badnjak.
Tako po obicaju kod Srba pocinje Badnji dan, najradosniji predbožicni praznik hrišcana.
Vremena su se promenila, malo je danas praznicnog "prangijanja", ali ce sigurno danas velika vecina Srba unijeti u kucu mlado hrastovo, ili cerovo drvce - badnjak - najvažniji elemenat božicnog slavlja.
Za Badnje vece badnjak se presjeca i zajedno sa slamom unosi u kucu. U gradu ce, naravno, badnje drvo zameniti hrastovim grancicama, uvezanim sa malo slame, koji se mogu kupiti maltene na svim ulicama i pijacama.
"Grejuci se oko badnjaka, ukucani se zagrevaju ljubavlju, iskrenošcu i slogom, a njegovom svjetlošcu odgone mrak neznanja i praznoverja, ozaruju se i obasipaju radošcu i miljem, zdravljem i obiljem", objašnjava naša crkva smisao badnjaka. Po pravoslavnom ucenju, mlado drvo simbolicki predstavlja Isusa Hrista, koji je "u naponu svoje snage, silom svoga Božanstva, raskinuo lance ropstva grijehu vaskrsnuvši i tako preporodio covjeka i u njemu razbuktao plamen ljubavi, prema dobru i vrlini, kao što mlad ceric ili hrastic, silinom svojom razbuktava vatru na ognjištu".
Zdrav kao dren
Obicaj kaže da se domacin, pre nego što zamahne sjekirom da odsijece badnjak, prvo prekrsti i izgovori molitvu "Bože i badnjace sveti". Zatim u tri maha, "u ime Svete trojice", presjece drvo, koje potom okreše. Onda pronadje dren, odsece granu i kaže: "Na zdravlje nam bilo!" Potom sve to odnese pred kucu.
Uvece domacin kuce badnjak i drenovu granu unosi u dom na desnom ramenu. Ukucane pozdravlja svecanim tonom: "Dobro vece i srecno vam Badnje vece!" A oni otpozdravljaju: "Bog ti dobro dao i srece imao!"
Bog u vatri
Pretpostavlja se, po narodnom vjerovanju, da je badnjak spomen na boga Badnju iz prethrišcanskog perioda, ciji je kip bio izdeljan od drveta. Primivši hrišcanstvo, uoci dana kada se novi Bog rodio, Srbi su svog starog Badnju bacili u vatru. Pošto im je on bio vrlo drag, taj obicaj ponavljaju na svako Badnje vece, a badnjak na jednom kraju namažu medom, da bi time pokazali kako im je badnjak sladak i drag.
Domacica posipa badnjak žitom, premazuje ga medom i poliva vinom. Zatim se prekrsti, celiva badnjak na mjestu gde je premazanom medom i preliven vinom i badnjacara u obraz uz poznato miroboženje u kome domacin-badnjacar kaže: "Mir božji, Hristos se rodi!, a domacica odgovara: ""Vaistinu se rodi!" LJubljenje badnjaka i miroboženje se ponavlja sa svim ukucanima.
Sa ovim je, uci nas Crkva, Isus Hristos simbolicno ušao u ovaj dom, u vidu badnjaka. Svim clanovima familije on donosi zdravlje (drenov prutic), izobilje (žito) i duhovnu radost (med), koja je slatka kao ovaj pcelinji proizvod, ili cak sladja, jer je zalivena nevinom krvlju Hristovom (vino).
Pošto je naložio badnjak, domacin uzima kadionicu, ode pred slavsku ikonu, ispred koje gori kandilo, okadi je, obidje sve prostorije u kuci, da sve zamiriše na tamjan. U sve sobe pospe slamu i zvececi, srebrni novac, a u gostinskoj sobi, gde je ikona, još i po tri oraha u sva cetiri ugla, bacajuci ih unakrst.
Pecina Vitlejema
Posutom slamom dom slavljenika je simbolicno pretvoren u pecinu Vitlejema, u kojoj je rodjen Isus Hristos, u jaslama i slami prostrtoj po podu. U seoskim kucama ta slama sva tri dana praznika ostaje na podu.
Danas se u gradovima, najcešce, badnjak (buket cerovih ili hrastovih grancica) sa rukovetom slame i drenovom grancicom kupuje na pijaci. Simbolika i ritual su isti kao kod velikog badnjaka: stoji u predsoblju, a kad sunce zade, domacin ga unosi u dnevnu, gostinsku sobu, domacica posipa žitom, grancice namaže medom, prelije vinom i celiva... Zatim se postavi tamo gde ce biti poslužena badnjacka vecera. U stanovima najcešce se drži ispod stola na kome su servirani orasi, smokve i suve šljive ukrašeni žitom.
Riba na jelovniku
Jelovnik za Badnje vece je tradicionalan : služi se riba, pita od kiselog kupusa, posne sarme, pecena bundeva, suvo voce, orasi, crno vino, kompoti. Protiv uroka, u nekim krajevima, ukucanima se daje i po cešanj belog luka.
Posle nalaganja badnjaka na ognjište, pocinje posna vecera koja za trpezom okuplja cijelu porodicu. Obavezno su upaljeni svijeca i kandilo, koje se stavlja u posudu sa mladim žitom zasejanim na Nikoljdan, kao i tamjan kojim se kadi trpeza. Badnjacki kolac se ne sijece nožem, vec se lomi rukom, trpeza sa hranom i picem ostaje preko cijele noci na mjestu gde se veceralo. Sofra se inace ne diže ni o prvom i drugom danu Božica, kako se navodi u "Mitu i religiji Srba" V. Cajkanovica.
Pred postavljenom badnjackom vecerom domacin se prekrsti, zapali svijecu, okadi trpezu i svu celjad, pa otpjeva "Roždestvo tvoje" i ocita "Oce naš". Onda razlomi badnjacki kolac i svu celjad ponudi vecerom u kojoj se uz cašu vina dižu zdravice.
Administracija nasgrad.com

















